OTOČAC – Valja se toga prisjetiti, prvo selo koje odmetnuti Srbijanci i njihova JNA etnički „očistili“, koje je razoreno do temelja, spaljeno i opljačkano, bile su Ćelije (općina Trpinja). Bilo je to od 5. do 9. srpnja 1991. godine.
Onima koji su preživjeli te dane rata, zacijelo će zauvijek ostati u sjećanju egzodus civila koji su šlepom za rasute terete, pod vatrom agresora, napuštali svoje domove bježeći uzvodno Dunavom do ušća Drave i potom dalje prema Osijeku. Hrvati, Mađari, Slovaci, Česi, Ukrajinci (svi koji nisu bili Srbijanci) pobijeni su ili protjerani.
Napad je započeo jakim topničkim udarima na Policijsku postaju u Dalju ujutro, 1. kolovoza, uz potporu agresorskog ratnog zrakoplovstva koje je raketiralo položaje branitelja. Zatim su uslijedili kombinirani tenkovsko-pješački napadi. Malobrojni branitelji (pripadnici Zbora narodne garde, policije i Civilne zaštite) pružali su žilav otpor i borba je trajala više od 10 sati. Na kraju je agresor probio crtu obrane. Ubijeno je ukupno 39 hrvatskih branitelja - 20 policajaca, 15 pripadnika ZNG i 4 pripadnika Civilne zaštite.
Dok je oružani sukob trajao, civili iz Dalja počeli su bježati prema Osijeku. U napadima na Dalj, Aljmaš i Erdut sudjelovali su osim postrojbi njihove JNA i srbijanskih rezervista, četnika, srbijanskih "dobrovoljaca" i "teritorijalaca" i odmetnutih domaćih terorista koji su od masakra u Borovu Selu nad našim redarstvenicima radili na eskalaciji sukoba.
Mnogi koji nisu uspjeli pobjeći ostaju tjednima i mjesecima u srbijanskim zatvorima izloženi brutalnim mučenjima, mnoge žene i djevojčice su višekratno silovane - a one koje su zatrudnjele puštane su tek onda kad je bilo kasno za pobačaj (kako bi "rađale četnike").
Ostaje zabilježeno kako je listopada 1991. godine, tijekom okupacije Dalja, u ovom mjestu u Policijskoj postaji ubijeno 28 civila čija su tijela bačena u Dunav, a o brojnim drugim sudbinama ljudi ni danas se ne zna ništa, pogotovu u slučajevima kad nije bilo preživjelih svjedoka.
Nova eparhija (Osječko-poljska i baranjska) uspostavljena je kako bi se potvrdilo srpsko osvajanje ovog dijela Slavonije i Baranje ali i nagradilo Lukijana Vladulova za njegove nesporne ratne zasluge. U neposrednoj blizini episkopskog dvora u zatvorima i podrumima se danonoćno muče civili, siluje, ubija, a on sam inicijator je brojnih zlodjela, pa i rušenja katoličke crkve u Dalju koja je 1992. godine razorena do temelja.
U Erdutu je nakon okupacije i etničkog čišćenja, vlast prepuštena Željku Ražnatoviću Arkanu i njegovim kriminalcima koji su od studenoga 1991. godine do lipnja 1992. ubili 32 civila.
Aljmaš je gotovo u cijelosti razoren i etnički očišćen, uz teške ljudske gubitke. Spas iz okruženja šlepom, pronašlo je oko 1500 žitelja ovog mjesta.
Nakon okupacije ova tri mjesta, slijedi potpuno okruženje Vukovara i bjesomučni udari na ovaj grad, ali i na Borovo, Borovo Naselje i druga mjesta, deportacija hrvatskih civila iz Iloka, masakri u Bapskoj, Sotinu, Tovarniku…
Potresni dokumentarni film Šlep za rasute terete (snimljen 2011. godine), autentično je svjedočanstvo o egzodusu Hrvata iz Dalja, Erduta i Aljmaša, kolovoza 1991. godine, ali i o zločinima i silovanjima što su ih srbijanski zločinci počinili u prvim operacijama etničkog čišćenja u Europi nakon Drugoga svjetskog rata.
M.K.
PRINT
