KRASNO - Biskup Marko Medo predvodio je misno slavlje u Svetištu Majke Božje Krasnaeske, zaštitnice Gospićko-senjske biskupije.
U homiliji je biskup Medo na početku podsjetio na dugu povijest hodočašćenja u Krasno i na generacije koje su u ovo svetište dolazile tražiti mir, utjehu i snagu. Podsjetio je pritom i na stihove Silvija Strahimira Kranjčevića: „Poš’o bih Majci Božjoj na proštenje a na Krasno, Pre neg umrem da se skrušim, da ne bude poslije kasno“.
Govoreći o smislu hodočašća, biskup je naglasio kako ono nije tek fizički dolazak na određeno mjesto: - To je molitva svakoga istinskog hodočasnika, jer hodočašće nije tek putovanje do nekoga svetoga mjesta. Čovjek može prijeći stotine kilometara, a da se ništa ne promijeni u njegovu životu. A može učiniti samo jedan korak prema Bogu i taj će korak promijeniti čitavu njegovu budućnost.
Podsjetio je kako su u Krasno kroz stoljeća dolazili očevi i majke, djedovi i bake, u vremenima mira i blagostanja, ali i ratova, bolesti, gladi i neizvjesnosti: - Dolazili su ovamo noseći svoje radosti i svoje križeve. Iako svaki čovjek nosi vlastitu životnu priču, rekao je biskup, u dubini svih hodočašća nalazi se ista čežnja: - Ipak, svi dolazimo s istom čežnjom – tražiti Boga.
Podsjetio je kako se isto tijekom povijesti događa u Krasnu, Mariji Bistrici, na Trsatu, u Sinju, Aljmašu, Vepricu, Voćinu i drugim marijanskim svetištima.
Govoreći o smislu Marijina Uznesenja poručio je: - Marijino uznesenje na nebo najveći je znak te nade. U njoj već gledamo ono što Bog želi učiniti sa svakim čovjekom koji mu ostane vjeran, a potom dodao: - Govori nam da čovjek nije stvoren za grob. Nije stvoren za raspadljivost. Nije stvoren za ništavilo“. „Stvoren je za život. Za zajedništvo s Bogom. Za vječnost - istaknuo je.
Govoreći o Svetištu Majke Božje Krasnarske, podsjetio je na ono što predstavlja njegovo najdublje bogatstvo. - Ovdje su stoljećima odjekivale molitve našega naroda. Ovdje su ljudi dolazili prije nego što bi donosili velike životne odluke. Ovdje su tražili snagu kada su ih pritiskale životne kušnje. Ovdje su zahvaljivali za primljene milosti. Ovdje su roditelji prikazivali svoju djecu Majci Božjoj. Ovdje su mladi molili za svoj životni put. Ovdje su bolesnici tražili utjehu. Ovdje su svećenici i redovnici obnavljali svoju vjernost Kristu.
Koncelebrirali su župnik i čuvar svetišta Stjepan Zeba i svećenici Gospićko-senjske biskupije, a na misnom slavlju se okupilo mnoštvo vjernika i hodočasnika pristiglih iz različitih krajeva Hrvatske.
Uz središnje slavlje bila je i svečana procesija s kipom Majke Božje od Krasna, koji su nosile djevojke odjevene u narodne nošnje. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti biskupijski zbor pod vodstvom Ivana Prpića Špike, koji je ujedno svirao tijekom slavlja.
IKA
PRINT
