Uoči bdijenja održana je sveta ispovijed, tijekom koje je ispovijedalo desetak svećenika. Nakon toga uslijedio je križni put koji je predvodio prvi pustinjak Gospićko-senjske biskupije, brat Marinko od Presvetog Imena Isusova Klaić.
U 20 sati misu bdijenja u svetištu Majke Božje od Krasna predvodio je vlč. Tadija Tomkić, župnik u Viškovu, u koncelebraciji generalnog vikara Gospićko-senjske biskupije, mons. dr. Ričarda Pavlića, upravitelja Svetišta na Krasnu, vlč. Stipe Zebe, te više svećenika Gospićko-senjske biskupije, đakona i bogoslova.
U svojoj propovijedi vlč. Tadija kazao je: „Što reći nego zahvaliti na početku dragome Bogu za ovu milost – za sve vas, za ovaj prostor, za sve milosti koje primamo u ovom svetištu. Na ovo sveto velebitsko brdo večeras, draga braćo i sestre, niste donijeli samo putne torbe. Donijeli ste ovamo svoje umorne korake, brige za djecu, bolesti i obiteljske tjeskobe. Ovdje, iznad svakodnevne buke, imam osjećaj da nam je nebo bliže. Došli smo k Majci, gdje ona razumije muku našega puta. Upravo nama Isus večeras upućuje kratku, ali snažnu poruku koju smo čuli u Evanđelju. Neka žena iz mnoštva kaže Isusu: 'Blažena utroba koja te nosila!' To je glas večeras svakoga od nas. Kada dođemo na Krasno, želimo svim srcem pohvaliti Gospu. Međutim, Isus nas je svojim odgovorom pomalo uzdrmao. Isus kaže: 'Još blaženiji oni koji slušaju Riječ Božju i čuvaju je.'
Isus ne odbacuje Mariju. On nam otkriva njezinu pravu veličinu koju večeras slavimo. Ona nije velika samo zato što je biološki rodila Isusa, nego zato što je prava i najvjernija slušateljica Božje Riječi i što je po njoj živjela svakoga dana. Rekla je: 'Neka mi bude po tvojoj Riječi' i ostala vjerna sve do križa. Isus nam poručuje, braćo i sestre, da su vrata tog istog blaženstva otvorena i svima nama večeras. Budući da smo u srcu Velebita, sjetimo se jedne duhovite priče koja nam može pomoći razumjeti večerašnje Isusove riječi i naše hodočašće.
Šetao otac sa sinom u planini. Dječak se spotakne o kamen, padne i jaukne: 'Au!' Iz daljine, s vrha, začuje se glas: 'Au!' Dječak, zbunjen, povika: 'Tko si ti?', a glas odgovori: 'Tko si ti?'
Dječak se naljuti pa vikne: 'Kukavico jedna!', a s planine mu se vrati: 'Kukavico jedna!'
Dječak pogleda oca, a otac stane prema planini i vikne: 'Divim ti se!', a glas uzvrati: 'Divim ti se!' Otac ponovno vikne: 'Ti si pobjednik!', a glas odgovori: 'Ti si pobjednik!'
Otac tada zagrli sina i reče: 'Sine, ljudi ovo zovu odjek, ali to je slika života. Život uvijek vraća ono što u njega ulažeš. Ako unosiš ljutnju, ona ti se vraća. Ako želiš više ljubavi u obitelji, ti je moraš prvi dati. Ono što daješ ljudima i Bogu, to primaš natrag.'
Braćo i sestre, ova priča pogađa srž našeg dolaska na Krasno. Božja riječ je glas koji Bog večeras upućuje svakome od nas. Naša ispovijed, upaljene svijeće i suze naš su pokušaj da čujemo Božji glas.
Ali pravo hodočašće, dragi brate i sestro, počinje kada se spustimo s ove planine natrag u svoje domove. Isus nas večeras pita: kakav će biti odjek ovog hodočašća u tvom i mom životu od prekosutra?
Ako se vratiš kući s ovoga mjesta i nastaviš s psovkom u svojoj obitelji, s vikom, tjeskobom i nepraštanjem, tvoj odjek večeras ovdje je slab. Danas si Božju Riječ samo čuo, ali je nisi sačuvao u svome srcu, u svojoj duši, u svome životu. No ako u svojem domu uneseš malo više strpljenja za svoju djecu ili za starije i nemoćne roditelje, ako uneseš mir i pružiš ruku pomirenja, nakon ovog hodočašća tvoj život postaje čisti odjek Božje ljubavi. Tada postaješ blaženi hodočasnik koji nalikuje Mariji.
Braćo i sestre, jako dobro znadete povijest ovog svetišta. Stara legenda kaže da su pastiri pronašli Gospin kip ovdje na Krasnu, na panju u cvijetu. Premda su ga ljudi premještali, on se uvijek čudesno vraćao u tišinu ove šume. Gospa nam time poručuje večeras: 'Ja ne odlazim iz vaših života. Ja vas čekam na putu vašega života.' Ona ne traži, braćo i sestre, nemoguće. Traži samo da u svojim kućama povratimo molitvu, krunicu i zajedništvo. Da povratimo svoju vjeru koju su nam predali naši preci. I zato večeras molimo Majku Božju od Krasna: Majko Božja, ti koja si najbolje čuvala Božju Riječ, pogledaj na nas sve večeras, svoje umorne hodočasnike. Izmoli nam milost da se s ove planine ne vratimo isti. Daj da naša svakodnevica i naša obiteljska ljubav budu najljepši odjek njegove Riječi, kako bismo jednom s tobom postigli vječno blaženstvo na nebesima. Marijo, naša nebeska Majko, isprosi nam kod svoga Sina sve ono što smo ti večeras donijeli u svom hodočasničkom putu i životu. Budi nam uvijek potpora, budi nam uvijek blizu kada god padnemo, da nam pružiš ruku i podigneš nas kako bismo nastavili svoj vjernički život.
Draga braćo i sestre, Marija, naša nebeska Majka, najbolje zna što je potrebno svojoj djeci, najbolje zna patnju današnjice, svakoga od nas. Predajmo se u njezine ruke jer Marija moli svoga Sina i naša je svaka molitva po Marijinu zagovoru uslišana. Neka nam ova misa bdijenja, uoči najvećeg Marijina blagdana, svetkovine Uznesenja na nebo – Velike Gospe, bude i meni i tebi, dragi brate i sestro, poticaj da se nikada u svome životu ne udaljimo od Marije. Ona nam pokazuje put svoga Sina i kada smo umorni, i kada smo ranjeni, i kada više ne možemo ići naprijed u svome vjerničkom životu. Marija, naša nebeska Majka, pokazuje nam kako stići do cilja, a to je vječnost – zaključio je vlč.Tadija.
Euharistijsko slavlje animirao je združeni crkveni zbor Gospićko-senjske biskupije, predvođen Ivanom Prpićem – Špikom za orguljama.
Na kraju je u svetištu, odnosno crkvi, euharistijsko klanjanje predvodio vlč. Marinko Miličević.
I.B.
PRINT
