PRIBOJ - Tradicionalno u ruševnoj crkvi sv. Petra i Pavla održana je misa na blagdan ove dvojice svetaca, koju je služio plitvički župnik Josip Tomljanović. Podsjetio je okupljene u zidinama crkve, kako crkvu čine ljudi, a ne zidovi.
Unatoč vjetrovitom i kišnom predvečerju, veliki broj mještana i njihovih prijatelja prisjetio se vremena kada je Priboj bio živo mjesto, te su se evocirale uspomene i žal što crkva nije obnovljena. Vjerojatno da je ortodoksna, odavna bi bila obnovljena, ali kako je katolička – to se onda ne računa.
Katolička crkva u Prijeboju (od starine to se mjesto zvalo – Priboj, kasnije je ijekavizirano) sagrađena je 1848. godine. Za gradnju ove crkve založio se pukovnik Otočke pukovnije Nikla Maštrović, kojega je narod od milja zvao „otac kraja“. Izvorno je crkva bila posvećena sv. Nikoli (dakle po njenu graditelju), dok se od 1916. godine spominje kao crkva sv. Petra i Pavla.
Ova nekadašnja župa je zapaljena i dobrim dijelom srušena u Drugom svjetskom ratu kada su crkvu spalile i porušile, a to drugi partizanske snage, točnije Srbi.
Nakon rata, unatoč želji mještana, lokalne koreničke vlasti (čitaj: srpske/komuinističke) nisu dopuštale obnovu crkve. Hrvatima je također onemogućavan povratak, a oni koji su se pokušali vratiti bili su ubijani. Toliko o tom plemenitom režimu „s ljudskim likom“.
Danas su od crkve ostale sačuvane samo ruševine zidina koje su povremeno očišćene, a vjernici se prigodno okupljaju na misama unutar njezinih zidina.
Župa Plitvice bi se trebala i morala angažirati i pokrenuti proces obnove ovog zdanja. Za to treba snimak postojećeg stanja, projekt obnove, troškovnik, i sve što slijedi. Projekt treba uputiti Ministarstvu kulture i medija, razloga za odbijanje ne može i ne smije biti, ako se po tom modelu obnavlja ortodoksna crkva u Korenici, ako je po tom modelu obnovljena ortodoksna crkva u Vrelu (Koreničkom), onda bi isto pravilo moralo vrijediti i za ovo zdanje. Sve je na župi i Biskupiji, opravdanja nema.
M.K.
PRINT
