ZAGREB - Zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško predvodio je u petak u Župi sv. Jeronima u Maksimiru misno slavlje za žrtve partizansko-komunističkog nasilja u Zagrebu nakon završetka Drugoga svjetskog rata.
Biskup Šaško se na početku mise prisjetio kako su tijekom prošlogodišnjeg misnoga slavlja saznali da je izabran papa Lav XIV. „pa je ovaj dan – za nas povijesno i spasenjski tako bremenit – uz spomen na rođenje blaženoga Alojzija Stepinca (prije 128 godina), postao ‘Papinim danom’ kojim je još snažnije naglašena naša povezanost u otajstvu Crkve po službi Petrova nasljednika. Dodao je kako treba istaknuti sve „koji su ustrajni i postojani u promicanju istine, u objavljivanju dokumenata, u traženju i u brizi za posmrtne ostatke kao i u čuvanju spomena. Koliko god se činilo da je taj trud uzaludan, on je dragocjen, osobito za naraštaje koji stasaju, da imaju uporišta i da ih se ne može zbuniti i smesti.“
-Gospodinu podajmo hvalu za podnesene žrtve i za svjedočanstva hrabrih ljudi koji su ih nosili u srcu, pamtili mjesta njihova trpljenja te i danas svjedoče o njihovu postojanju, o nepravdi koja vapi do neba i o sigurnosti da Bog svojih ne ostavlja - pozvao je Šaško.
-Gledajući šire vremenske okvire, zapravo nema razdoblja u povijesti u kojemu se nije pokušalo ovladati prošlošću uklanjajući sve što uznemiruje ili proturječi željenoj sadašnjosti - kazao je Šaško i nastavio: - Najstrašniji oblici kulture brisanja nedvojbeno su: ubijanja bez suđenja i obrazloženja, pokapanja tijela bez obreda i bez obilježavanja mjesta ili pak uništavanje grobova i groblja. Pritom valja napomenuti da je i postavljanje spomenika utemeljenih na neistini vrlo moćan oblik provođenja nasilja.“
Dodao je kako ipak „bilo koji pokušaj brisanja ostavlja makar slabašan trag; možda samo sjenu i naizgled prazninu koja govori više od bilo kojega natpisa i zapisa. Naime, postoje tragovi u srcima ljudi. Ljubav je, ne ideologija i koristoljublje, najmoćniji spomen i neuništiv spomenik koji ima obnoviteljsku snagu.“
-S ovoga mjesta u Maksimiru dužni smo ponoviti da u Zagrebu i na obroncima Zagrebačke gore, a nije drugačije ni u drugim krajevima naše domovine, postoji toliko mjesta na kojima su ubijani i ostavljani ljudi da bi se ta stratifikacija mogla zvati ‘partizanskim slojem’, prepoznatljivim po ljudskim kostima s tragovima nasilja, nerijetko ‘ukrašenih potpisima’ od žice kojom su ljudi vezani. I nakon svega kao da se ne zna i ne može saznati tko je to učinio, tko su ubijeni, tko je oteo njihovu imovinu i zlostavljao članove obitelji i nakon jezivih zločina.
Mons. Šaško istaknuo je kako „identificiranje odgovornih za zločine sprječava stvaranje zabluda, širenje nejasnoća, pretvaranje laži u ‘istinu’. Imenovanje zločinaca osvjetljava ne samo njihove osobnosti nego – još više – i osobnosti samih žrtava; daje jasniji uvid u motive, uzroke i ciljeve nasilnika pretvarajući puke brojeve žrtava i poigravanje njima u imena, čime se smanjuje ravnodušnost i nemar. Znati tko su progonitelji i progonjeni, sa svim njihovim životnim dramama neizostavno je u odgajanju za smisao povijesti, za bolje razumijevanje i za suočavanje s otajstvom zla da bi se lakše preduhitrilo slične događaje, posebice one koji izrastaju iz dugo pripremanog ideološkog sjemena. Umjesto da se pronalaze kojekakvi izgovori za politički nedostatak htijenja da progovori istina glede pitanja iz prošlosti koja su uteg našemu narodu i državi, treba učiniti sve što danas možemo učiniti da se vrate imena i osobnosti žrtvama te imenuju počinitelji zločina.
IKA/M.K.
PRINT
