VUKOVAR - Jučer je u Vukovarskom Hrvatskom domu zatvoren 20. Vukovar Film Festival. Nakon što su organizatori i stručni žiriji po kategorijama dodijelili nagrade, festival je zatvoren projekcijom filma Jakova Sedlara 260 dana, istinite antiratne priče nastale prema autobiografskom romanu Marijana Gubine.
Ali zatvaranje festivala popratio je skandal, prije projekcije filma odjednom su se ispraznila prva tri reda dvorane. Iz njih su ustali glumci, redatelji, producenti i ljudi povezani s institucijama zaduženima za hrvatski film. Umjesto da ostanu pogledati film, napustili su dvoranu.
Zašto hrvatski filmski ceh nije želio pogledati film koji je do sada u Hrvatskoj privukao više od 80.000 gledatelja i koji je, prema riječima producenta, već privukao pozornost međunarodnog tržišta?
Ako film ne zanima institucije poput Hrvatskog audiovizualnog centra, zašto ne zanima ni glumce, redatelje, producente i dio medija koji godinama određuju što je vrijedno hrvatske filmske pažnje?
Neki razlog traže u govoru Dražena Majstorovića, producenta filma, održanom prije projekcije. A Majstorović je rekao ono što nekima nije bilo drago čuti, govorio je kako je film nastao, koliko je bilo teško osigurati njegovu realizaciju, ali i o problemima koje su imali s hrvatskim filmskim institucijama. Posebno je istaknuo da 260 dana nije dobio potporu HAVC-a ni za postprodukciju, iako je traženi iznos bio višestruko manji od uobičajenih iznosa potpore za filmske projekte.
To je rekao o 260 dana, a još zanimljivije je rekao o filmu Vukovar, na kojem također rade. Ni taj film nije prošao „kriterije“ HAVC-a.
Majstrović je pritom otvorio pitanje koje bi trebalo zanimati cijelu hrvatsku javnost: kako je moguće da Hrvatska, 35 godina nakon pada Vukovara, još nema svjetski relevantnu filmsku produkciju o Vukovaru i Domovinskom ratu?
E to je ove iz prvih redova „ubolo“ u tur pa su napustili projekciju filma 260 dana. Da je bila prikazivana Svadba, ne bi se pomakli, bili bi kao prikovani.
I to je, nažalost, Hrvatska.
M.K.
PRINT
