
OTOČAC – Sada kada je ljeto uzavrelo po svim pitanjima, kada su se brže-bolje svi „vratili“ s godišnjih odmora, poglavito se misli na političare, sada kada svi tuku po opasnom otpadu u Gospiću kao po krepanoj kobili, sada kada se svi grade pametnima, sada kada svi sve prozivaju, pozivaju na odgovornost, traže ostavke, pad Vlade, sada kada je nogu digla i svaka politička žaba, postavlja se pitanje kako se Gospić uopće mogao dogoditi? Kada je to krenulo? Tko je tome zlu otvorio vrata?
Oni koji dulje pamte vele da je sve krenulo još iz vremena vladavine SDP-a u državi. Kažu da je SDP-ova ministrica Mirela Holy ukinula strogi sustav državnih koncesija i uvela sustav otvorenih dozvola za poslovanje sa smećem. Cilj je bio liberalizacija tržišta, ali je izgubljena stvarna kontrola. Navodno je od tada krenulo masovno izdavanje dozvola privatnicima.
Onda se spominje i SDP-ov ministar Mihael Zmajlović (2012. – 2016.), kada je drmao Ministarstvom zaštite okoliša, koje je masovno izdavalo dozvole privatnim tvrtkama za sakupljanje i privremeno skladištenje opasnog otpada. Naravno da inspekcije nije ni tada bilo, a najveći propust bio je što je država izdavala dozvole bez adekvatnog nadzora i provjere gdje taj opasni otpad iz industrije i bolnica na kraju stvarno završava. Recimo to ovako: ma nikoga nije bilo briga.
Htjeli-ne htjeli to je bio početak „liberalizacije“ poslovanja s opasnim otpadom. Privatne tvrtke su godinama zlorabile taj sustav i pod kasnijim vladama. A bilo je unosno poslovati s opasnim otpadom, za njegovo „zbrinjavanje“ naplaćivali su se milijuni i milijuni, a otpad je, eto, dovožen u Gospić, ne samo u Gospić, ima toga diljem Hrvatske, nažalost. Završavao je u prirodi.
I sada, što bi Tuđman rekao „ti i takvi“ prstom upiru u sadašnju Vladu i pozivaju na njeno rušenje. Doista smjelo, valjda računaju da je u naroda vjeveričin mozak pa su zaboravili što su sami radili i kako su radili.
M.K.