GOSPIĆ - Župan Ernest Petry održao je jučer konferenciju za novinare ispred bivšeg silosa nekadašnjeg PPK Velebit, koji je posljednjih dana u fokusu javnosti nakon što su USKOK i Europol razotkrili kriminalnu skupinu odgovornu za nezakonito odlaganje čak 35.000 tona medicinskog i plastičnog otpada na više lokacija u Hrvatskoj, ponajviše u Gospiću.
Petry je naglasio: - Kao župan zgrožen sam ovim informacijama. Zahvaljujem USKOK-u i MUP-u što su pokrenuli ovu istragu kako bi se spriječilo daljnje odlaganje opasnog otpada na području grada Gospića. Inzistiram da sve državne institucije otkriju odgovorne, kazneno ih procesuiraju te da se ova situacija u potpunosti raščisti. Sav nelegalno pohranjeni otpad mora biti zbrinut jer ugrožava zdravlje ljudi i podzemne vode, a time ujedno predstavlja ekocid – dodao je Petry.
Zanimljivo je sve ovo, kada se otvarao taj „pogon“ u Gospiću, udaralo se u velike talambase i hvalilo kako se otvara novi proizvodni pogon. Ako laže koza, ne laže rog, internet je sam vrag, sve pamti i reproducira. Kako se radi o tisućama tona smeća nije vrag da nitko nije primijetio da se to danima i danima, mjesecima i mjesecima, godinama provozi kroz Gospić. I to na odlagalište (ako se tako može uopće nazvati) koje je nedaleko središta ličke metropole, uz sami željezničku stanicu. Pod nosom. Zgražati se sada i graditi iznenađen je jako, jako zakašnjela reakcija, ne može oprati nikoga.
Sjetimo se situacije kada su neki htjeli u bivšoj ciglani u Perušiću „oplemenjivati“ grit. spominjale su se tisuće tona i uvjeravalo javnost da je to posve bezopasna radnja, da se taj pijesak samo „opere“ i vrati natrag brodogradilištima. I onda su se digli Perušićani, građani, suprotstavili se tom pokušaju, lokalna politika je kazala da se tu ne može ništa jer su svi papiri „uredni“, da su sve dozvole tu, digli širu javnost na noge i taj projekt je spriječen, a da se to realiziralo, imalo bi katastrofalni učinak na podzemne vode i izvorišta rijeke Gacke. U Gospiću se takvo što nije dogodilo, nitko nije reagiralo, nije smio ili nije htio.
To bi bilo slično kao da Otočani (ma ne građanstvo, već oni koji se pitaju) sada tvrde da nisu znali i da ne znaju da se godinama šleperima dovozi otpad od Dalmacije pa do Zagorja u Podum. I to svakog dana po pet do sedam šlepera. Građani to osjećaju, preko ljeta ti šleperi šire nesnosan smrad. Kad se stidljivo postavilo pitanje o tome, otočki komunalci su kazali da je to prava sreća da mogu primati tuđe smeće jer da od toga dobro žive (ne znamo jesu li mislili na osobnu ili kolektivnu razinu) i da je prava sreća to tuđe smeće jer da nije tako da bi Otočane smeće „koštao po vragu“. Hoće reći da bi bilo neizmjerno skuplje, ovako na tuđem smeću se bogovski živi.
A sada da malo podložimo oganj, tko može jamčiti kakvo se sve smeće dovozi u Podum? Neopasno? Opasno? Medicinski otpad? Kemijski otpad? Jer šleperu je svejedno što prevozi, može se utovariti svašta i istresti „tamo negdje“, naravno.
Tema očito nije zatvorena, bit će to proljetna „santa barbara“.
M.K.
PRINT
