
ZAGREB – U Zagrebu je nekidan Marku Perkoviću Thompsonu svečano uručeno priznanje Osoba godine 2025., kao i Zahvalnica za promicanje vrijednosti Domovinskog rata te istinsku potporu hrvatskim braniteljima, stradalnicima i ratnim vojnim invalidima Grada Zagreba. Okupilo se dosta svijeta koji razumiju i shvaćaju Thompsonovu ulogu o podizanju i održavanju nacionalne svijesti kroz domoljubne i ostale skladbe. A na toj svečanost bio je i Anđelko Zdeslav Kaćunko. Ma što bio? I govorio!
Poštovani prijatelji, braćo i sestre, gospođe i gospodo, dragi Marko!
Ovaj današnji događaj ima svoju važnu predpovijest i nije nimalo slučajno da se ovaj čin odvija u 2025. - za kršćanski svijet Jubilarnoj godini, a za nas Hrvate u godini obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva.
Kao što je cjelokupna hrvatska povijest "višedimenzionalna", tu istu oznaku ima "MPT-fenomen" odnosno pojava hrvatskoga branitelja i kantautora Marka Perkovića Thompsona na hrvatskoj javnoj pozornici, koja se obično naziva estradom, ali on to neuzporedivo nadilazi.
U ovoj vrjemenski ograničenoj svečanosti nije moguće čak ni u natuknicama navesti sve bitno pa želim samo iztaknuti kako je važno također teološki promatrati ovaj fenomen. Naime, odmah nakon dvaju Markovih velekoncerata 2002. đavao je shvatio opasnost koja mu prijeti u zavođenju i otimanju mladih duša pa je stvorio platformu "thompsonofobije" ter je cijelu legiju paklenih duhova odnosno svoje vragoslužinčadi na području politike, medija i kulture pokrenuo da ustanu protiv MPT-a.
Ja sam to (prvi u Hrvatskoj - kako je naveo akademik Pečarić), pokušao kratko izraziti u tekstu koji je objavljen u Hrvatskom slovu u listopadu 2002. godine pod naslovom Korijeni thompsonofobije. Naime, sve što je Marko učinio od tada, do svega u ovoj godini, prava je borba između Dobra i Zla, odnosno sukob na nematerijalnoj bojišnici koji Biblija (v. Ef 6,10-20) naziva Duhovni boj. Zato, poglavito od planetarnog događaja na Hipodromu 5. srpnja, svjedočimo kako neprekidno javno bukti pravi-pravcati rat protiv vrijednosti koje Marko Perković uzdiže svojim glazbenim stvaralaštvom i kojim, slikovito rečeno, skuplja BODove za budućnost Hrvatskoga naroda. A ti bodovi, tj. u jednini BOD, jest kratica temelja našega identiteta: Bog-Obitelj-Dom/ovina. Dakle, Thompson je Božji dar Hrvatskome narodu!
A da ništa nije slučajno, pokazatelj je i Markova slika s pozivnice/plakata za ovaj događaj - ako pozorno promotrimo Markovo lice lako ga možemo prispodobiti smirenom Sv. Jurju nakon što je Zmaja dokrajčio kopljem, kojem nalikuje mikrofonski stalak što ga Marko drži u rukama. Jer Bog je podigao i pozvao Marka da se bori protiv 'Mraka'!
Isto tako, nije nimalo slučajna brojka 500.000 ljudi na Hipodromu. Naime, Bog se Markom poslužio da njegov velekoncert, kao veleslavlje radosti i slobode u svojoj državi, Hrvatima bude svojevrstan lijek, izcjeljenje duboke rane povijestne tragedije Bleiburga i svega što taj pojam označava, a koji (prema nekim povjestničarima) također "okuplja" približno toliki broj stradalih Hrvata!
Zato izražavam veliku zahvalnost branitelju Mladenu Pavkoviću za ovaj čin i događaj, jer Marku Perkoviću sasvim zasluženo pripada ovo priznanje. Međutim, najozbiljnije to iztičem, Thompson nije samo "osoba godine", nego - kao što je predsjednik Franjo Tuđman na području politike, povijest će to jednom sigurno potvrditi - zajedno s njime Marko zaslužuje priznanje - "osobe stoljeća"!
Dragi Marko, Bog nam te poživio i blagoslovio novom snagom za 'duhovni boj' koji je pred nama!
Don Anđelko Zdeslav Kaćunko