DUŠICE – Subotu ću posebno zabilježiti u svojim sjećanjima. Pomalo uzbuđen dočekao sam zoru i spreman čekao poziv prijatelja Pere Hodaka s kojim sam ove godine po prvi put odlučio sudjelovati na pohodu za hrvatske branitelje poginule na Velebitu. Pero je već bio nekoliko puta. Ovaj već tradicionalni 8. pohod za velebitske heroje, a organizirali su ga Hrvatsko planinarsko društvo Gora i Udruga SJP Grom PU Karlovačke.
Nakon obavezne jutarnje kavice u caffe baru Tvornica, napokon smo krenuli, tako da nismo ni osjetili duljinu puta, a već smo bili na Majstorskoj cesti poviše Svetog Roka.
Na dobro održavanoj legendarnoj makadamskoj cesti već je bilo dosta vozila, prašina nikome nije nimalo zasmetala jer je cilj jasan. Odvajamo se od Majstorske ceste i krećemo dalje prema Svetom brdu i Lišćanskim bunarima.
Vozila je sve više, dosta ih je parkirano uz rub ceste, tako da smo odlučili stati malo poslije parkirališta za mala vozila, vadimo rančeve i opremu i nastavljamo dalje pješice oko 2,5 km.
Na parkiralištu za terenska vozila skrećemo u šumu i nastavljamo dalje prema Jurjevića stanovima.
Dan je prekrasan, vrućina je podnošljiva, a velebitski vjetar nas hrabri pa bez predaha nastavljamo dalje. Prije samih Jurjevića stanova zastajemo kako bi se okrijepili hladnom izvorskom vodom i nastavljamo dalje.
Izlazimo iz šume, a na obzoru prizor koji krijepi dušu i ulijeva strahopoštovanje, u daljini Sveto brdo, okupano suncem, mnoštvo ljudi, a misa za poginule branitelje samo što nije počela.
Prijavljujemo se za ručak, uzimamo bonove i čekamo svetu misu.
Prije početka uslijedilo je nekoliko pozdravnih riječi organizatora iz HPD Gora i Udruge SJP Grom, prigodni kviz s nagradama, kao i obraćanje predstavnice udruge Pčelice iz Gospića koja je uputila zahvalu svim sudionicima pohoda budući su sve donacije iz pohoda namijenjene udruzi roditelja djece s poteškoćama u razvoju.
Potom slijedi državna himna Lijepa naša praćena instrumentalnom izvedbom Josipa Lukinića Jope i njegovih prijatelja, prepuna posebnih emocija. Tijekom potresnih svjedočanstava naših pripadnika specijalne policije, oči su pune suza i istinskog ponosa i podrške našim velebitskim junacima.
Sveta misa koju je predvodio kapelan Josip Šimatović u suslavlju s kapelanom Ivanom Blaževcem, prepuna je poruka, emocija i zahvale svima onima koji su položili život za domovinu, od kojih se posebno mogu istaknuti … „Nema veće ljubavi od ove: Tko svoj život položi za prijatelje. i …Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju, nije nas ostavio Bog.
Posebno smo sretni što je uz veliki broj djece i mladih koji njeguju uspomenu i stvarnu iskrenu zahvalnost prema onima koji su svoje živote položili za našu domovinu. Prema nekim procjenama na pohodu se okupilo oko 600 branitelja, planinara i članova njihovih obitelji.
Poslije svete mise uslijedio je uspon na Sveto brdo. Napor je izuzetan, doživljaj i ozračje neponovljivi. Nešto nas nosi, u mislima sam s onima koji su sve teškoće Velebita, hladnoću, vrućinu, krv, znoj i suze podnijeli prije mene, u daleko težim i gorim ratnim uvjetima, a sve teškoće na vrhu su zaboravljene. Neponovljiv osjećaj ponosa, oči pune suza, srce puno domovine, pjesma uz hrvatski barjak na vrhu Svetog brda i obećanje samom sebi: Dolazit ću dokle god budem mogao.
Slijedi povratak do Jurjevića stanova, kratki predah, spuštanje do vozila i hostela u Svetom Roku.
Zatim slijedi opuštanje uz planinarski grah, zahvala organizatoru, uz obećanje da se vidimo i dogodine jer naši su nas velebitski junaci to zadužili.
Na povratku kući još prepun emocija i dojmova čitam retke otisnute na leđima zaslužene majice:
Vi s Velebita,
Stanite u prvi red za raj,
Jer pakao ste već prošli.
G. Jurković
PRINT
