OTOČAC - Odluka o ustrojavanju Zbora narodne garde (ZNG), donesena je na sjednici Vrhovnog državnog vijeća u Banskim dvorima u Zagrebu 9. travnja 1991. godine, a tri dana poslije započele su konkretne pripreme za izvršenje ove složene i važne zadaće. Sabor Republike Hrvatske već 17. travnja prihvaća odluku o formiranju ZNG-a, temeljem čega prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman (20. travnja 1991.) potpisuje Odluku o preustroju redarstvenih snaga MUP-a u posebne operativne obrambene postrojbe ZNG-a unutar MUP-a RH ali pod zapovjedništvom Ministarstva obrane (bio je to jedini mogući način s obzirom na tadašnje savezne zakone i formalno još uvijek važeći Ustav SFRJ).
Krajem travnja i početkom svibnja 1991. godine, formirane su prve četiri brigade Zbora narodne garde, označene kao "A" brigade: 1. brigada – Tigrovi, 2. – Gromovi, 3. – Kune i 4. – Pauci.
Formiranje postrojbi ZNG-a bilo je od iznimne važnosti i značenja, kako zbog daljnjeg organiziranja obrane i pripreme za djelotvorniju borbu protiv agresora (koji je već započeo s terorističkim akcijama - u Pakracu, na Plitvicama i masakrom nad hrvatskim redarstvenicima u Borovu Selu), tako i zbog podizanja morala samih građana. Postroj od 800 vojnika naoružanih najsuvremenijim naoružanjem, s nekoliko oklopnih transportera i automobila uz desetak protuzrakoplovnih sustava nije predstavljao vojnu silu koja se tada mogla mjeriti s njihovom JNA, ali bio je to jasan znak svijetu i agresoru da se Hrvatska neće predati. Ustrojavanje ZNG-a bilo je začetak Hrvatske vojske i imalo je ogroman, nemjerljiv značaj u vremenu prije odsudnih bitaka za hrvatsku slobodu i samostalnost.
Po prvi put, na postrojavanju u Kranjčevićevoj, pojavili su se i pripadnici Počasne postrojbe Predsjednika Republike Hrvatske u svojim kitnjastim, ceremonijalnim povijesno-tradicijskim odorama koje su do danas ostale neizmijenjene iako je u javnosti (naročito iz krugova ljevičara, liberala i tzv. antifašista) bilo i oprečnih mišljenja, pa i kritika vezano za njezin ustroj i način na koji se u javnosti predstavljala. Naravno, uvijek je u Hrvatskoj bilo i bit će (nažalost) onih kojima smeta sve što je izvorno hrvatsko, pogotovu ako je vezano za identitet i povijest našeg naroda. Danas je Počasno-zaštitna bojna elitna postrojba Hrvatske vojske, na ponos Domovini i svakomu tko Hrvatsku doživljava kao svoju državu.
"Zenge" su uživale nepodijeljenu potporu naroda, ali jednako tako su bili omraženi u redovima srpsko-crnogorskogagresora, njihove JNA i domaćih srpskih odmetnika koji su ih se plašili i nastojali oklevetati pred svijetom nazivajući ih "ustašama", "crnokošuljašima", "Tuđmanovim plaćenicima", "koljačima", "legionarima" itd., pa nije nikakvo čudo da su pripadnici ZNG-a u pravilu imali posebne "tretmane" i nakon zarobljavanja - mnogi su masakrirani, mučeni i zlostavljani u logorima, a medijska kampanja koju su protiv njih vodili srpski propagandni centri spada u najcrnje stranice huškačkog i destruktivnog djelovanja vođenog u skladu s komunističkom doktrinom Specijalnog rata.
M.K.