GOSPIĆ - Dvije posljednje knjiga prvoga gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića “Ljudi i događaji na mom životnom putu – autobiografske crtice“ koja je iz tiska izašla istog dana kada je biskup Bogović pokopan u kripti gospićke katedrale 22. prosinca 2020. godine i knjiga „Zapisi svećenika o Domovinskom ratu na području današnje Gospićko-senjske biskupije“ predstavljene su u ponedjeljak 19. srpnja u Pučkom učilištu dr. Ante Starčevića u Gospiću.
Predstavljanje su organizirali Gospićko-senjska biskupija, Državni arhiv u Gospiću i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar. O knjigama i prvom gospićko-senjskom biskupu Bogoviću govorili su njegov nasljednik biskup Zdenko Križić; ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra dr. sc. Ante Nazor, njegov zamjenik Mate Rupić, viši arhivist; ravnatelj Državnog arhiva u Gospiću dr. sc. Ivica Mataija i mag. teologije i povjesničar Franjo Puškarić. U umjetničkom dijelu programa nastupio je katedralni zbor Sv. Cecilije pod vodstvom i uz orguljsku pratnju Franje Puškarića i nastup Borne Sarića, polaznika glazbene škole iz Gospića na gitari.
Biskup Križić je zahvalio na neumornom radu znanstveniku, domoljubu, prvom biskupu Gospićko-senjske biskupije Mili Bogoviću kao i svima onima koji su objavili posljednje dvije knjige da budu dostupne široj javnosti. To su predstavljači kao i najbliži suradnici biskupa dr. sc. Ante Bežen i prof. Blaženka Ljubović. Knjigu „Ljudi i događaji na mom životnom putu“ mons. Bogović predao je u tisak neposredno prije nego je pogođen opakom bolešću te nije dočekao njezino izdanje. U isto vrijeme je imao pripremljenu za tisak i knjigu „Zapisi svećenika o Domovinskom ratu na području današnje Gospićko-senjske biskupije“. Ove dvije knjige kao dijelom autobiografije nisu slične takvim standardnim formama u kojima autori sebe nastoje prikazati u svjetlu koje njima odgovara. Kod biskupa Bogovića to nije slučaj, on opisuje događaje iz svog života onako kako su se dogodili, ne skrivajući vlastito sjeme iz tih događaja. Nije volio neistinu ili poluistinu bez obzira kome je to išlo u prilog. Isto tako je bez ikakvog kompleksa znao ispričati događaje u kojima je ispao smiješan. To je karakteristika osoba koje su sigurne u svoje vrijednosti i ne boje se da će zbog nekog kiksa izgubit na ugledu. Nije mu bilo teško istaknuti vrline drugih osoba koje je stavljao ispred sebe. Bio je pun duhovitosti i humora često na svoj račun. U svom životu ovaj je čovjek najviše učio od samog života a iz njih je uvijek nudio poruku bez obzira na vremenski odmak. Proročanski je gledao na događaje koji će se kasnije dogoditi. Već 1992. godine piše da narod treba duhovno pripremati za povratak. U najdramatičnijim trenucima vremena Domovinskog rata nije se dao obeshrabriti, a još maje dopustiti da ga zarazi bilo kakva mržnja, te je sve činio da i druge zaštiti od takva zla. Vjerovao je u moć praštanja te pobjedu dobra nad zlom. Tako je 1992. pisao da narod ima pravo na nadu, da će istinu o ovom ratu doznati što prije, jer da je istina o onom prethodnom ratu bila jasna, vjerojatno ne bi niti došlo do ovakvih strahota. Bio je istinski domoljub, vlasnik istine, imao ju u svojim spisima, naviještao ju i štitio. To je smetalo onima kojima je ideologija ispred svega. Nije priznavao nezgodno vrijeme za istinu te nije nikad prihvatio nametnutu šutnju. Te su istine uznemiravale konstruktore laži koji kada nisu imali odgovore uzvraćali su etiketiranjima, difamiranjima i lažima. Usprkos tome on se znao nositi te ga nisu mogli zaustaviti da bude glasnik istine i neumorni razotkrivač nataloženih laži komunističke propagande koja je silom nametala svoje istine koje se nisu smjele dovoditi u pitanje. Nositelja nakaradnih istina ima i danas i neće se dati iskorijeniti. Bitno je da nam ne ponestane glasnika istine kao što je bio biskup Mile, zaključio je biskup Križić.
Dr. Nazor je za biskupa Bogovića istaknuo da je poštivao metodologiju povijesti u vremenu kada konstruktori laži ne miruju. Zahvalio mu je na objavljenim sadržajima kao brani laži. Kao najveću vrijednost biskupa Bogovića kao povjesničara istaknuo je korištenje memorijskog gradiva koje je vrlo bitno uz primarne arhivske materijale. Iako takva građa zna biti manje objektivna, ona ipak otkriva nepoznate činjenice kojih nema u primarnim izvorima. Pojedinci i događaji o kojima je pisao biskup Bogović vrlo su važan prilog povijesnoj istini, a posebno njegov opus o odnosnima sa Srpskom pravoslavnom Crkvom.
(…)
IKA
PRINT
