O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Zašto muška osoba a ne - muškarac, zašto ženska osoba a ne - žena?

1/1
Zašto muška osoba a ne - muškarac, zašto ženska osoba a ne - žena?
Zašto muška osoba a ne - muškarac, zašto ženska osoba a ne - žena?
Objavljeno: 11-01-2021

OTOČAC – Često se u medijima (kako tiskanima, tako i elektroničkima) mogu čuti i pročitati sljedeće sintagme, npr. vezano za koronu: umrla je jedna muška osoba, ili: oboljela je jedna ženska osoba, u ovom primjerima brojka nije bitna. A jednostavnije je i posve točno i sadržajno razumljivo reći -  umro je muškarac, oboljela je žena; ili u prometnoj nesreći poginula su dva muškarca; ili u odronu kamenja nastradala je žena. No ovi pleonazmi (muška osoba, ženska osoba) kao da su postali obvezni, kao da se baš tako mora kazati, a ne mora. Jer muška osoba je muškarac pa kako god da okreneš, ženska osoba je žena pa kako god da okreneš. Tu ima i raznih varijeteta, pa često možemo čuti i pročitati: mlađa muška osoba, umjesto mladić ili mlađi muškarac; mlađa ženska osoba, umjesto djevojka ili mlada žena, ovisno o spoznaji o godinama ili statusu. E sada kada su u pitanju djeca, onda se ne kaže npr.: jedno žensko dijete, ili jedno muško dijete, najčešće samo - dijete. A ponajmanje da bi se kazalo – jedna dječja osoba, to ipak, valjda, zvuči pomalo krajnje nezgrapno.

Naravno da pleonazama ima na sve strane, neki su relativno neprimjetni, neki su postali gotovo pa uobičajeni, što nimalo ne pridonosi ljepoti izražavanja u jeziku. Pleonazmi najčešće potječu iz administrativno-poslovnog okruženja (npr. donesene su mjere od strane ministarstva, umjesto ministarstvo je donijelo mjere; u vremenu od 1. siječnja do 1. veljače, umjesto od 1. siječnja do 1. veljače; višečlano povjerenstvo, umjesto povjerenstvo), a onda se prenose i na ostatak populacije (npr. umro je u 80. godini života, umjesto umro je u 80. godini). Ti administrativni su namjerni pleonazmi, za razliku od nenamjernih (npr. opet ponoviti; po drugi put; često puta; od nekog vremena, umjesto neko vrijeme; mala kućica, umjesto kućica), koji su rezultat slaboga poznavanja jezika i stila izražavanja.

I na kraju, pleonazmi su dodatci riječi koje su suvišne, to je upotreba suvišnih riječi, skupljanje riječi s istim značenjem, nepotrebno gomilanje izraza koji su međusobno slični po smislu ili su identični, preobilje riječi u rečenici koje su suvišne s gledišta iskazivanja misli, suvišne riječi u govoru koje ne obogaćuju njegov smisao i sadržaj, svaka riječ suvišna za smisao ili riječ bez značenja – tako barem kaže struka.

M.K.

 

Podijeli novost na društvenim mrežama!