OTOČAC – Ima mačaka i mačaka, nisu sve mačke iste, neke su crne poput noći, neke bijele poput snijega, neke šarene (čini se da te najbolje prolaze u životu), neke su kratkodlake, druge dugodlake, ima ih s velikim ušima, druge su sićušne, uglavnom bogat je taj mačji svijet.
A onda se mačke razlikuju i po svojoj pameti, neke su svjesne svoje mentalne insuficijencije, druge su posve zadovoljne jer „znaju na čemu svijet stoji“, treće su opsjednute samo nagonima, kako već koja. Ne bi ni valjalo da su sve mačke i po ovomu kriteriju jednake.
Evo, na primjer, ova mačka, ova mačka je svakako svjesna što ti znači pamet, što obrazovanje. Teži višemu, ne zadovoljava se dosegnutim. Jer zna ona, mačka, da ako si zadovoljan dosegnutim, da je to kraj, da slijede retrogradni mentalni procesi. Čula i ona za permanentno obrazovanje. A nije uvijek lako ići naprijed, domisliti se nečemu novomu, zato je valjda odlučila prošetati voćnjakom. Jer ako je jednome Isaacu Newtonu jabuka pomogla da do kraja razumije mehanizme gravitacije, misli se ona, mačka, da ne bi bilo zgorega da i njoj kakva jabuka padne na glavu, pa možda bi i njoj što korisno palo na um (osim te jabuke). Možda i bi, nikada ne znaš.
A opet, nekima mačkama da streseš stablo jabuka, ne bi im pomoglo. Teško je to razumjeti zašto je to tako, zato nam valja poći u voćnjak i čekati – svoju jabuku. Dok ih još ima.
M. K.
PRINT
