UDBINA – Došla neka nova vremena i nove navade, nekada se bor kitio na Badnjak uvečer, no sada se to kiti i mjesecima unaprijed, dobro da to ne traje cijele godine. Pa tako i Crkva malo popustila, praktično je to obaviti koji dan ranije, na Badnjak večer baš se i nema toliko vremena, tu je mala Ponoćka, pa velika, obveza preko glave i još k tome briga o boru!
A djeca na Udbini odlučila donijeti bor i okititi ga u prizemlju (podzemlju, što li je to već) Crkve hrvatskih mučenika, u prostoru u kojemu se sastaju, druže, igraju, uče. A kako je bor bio popriličan, nije bilo druge nego s njim kroz prozor unutra. A kako je to muški posao, podnadili se dječačići unijeti ga, unutra čekaju djevojčice, a bor se grebe, iglice bodu, prozor visoko, a oni maleni. Vele da se tako nekada bor unosio u kuću, ne kroz vrata, već kroz prozor. Tradicija! Potom je uslijedila radost kićenja, red je bilo povješati kuglice, i anđelčiće povješati (Bože nam prosti na izrazu, ali kako drugačije to reći), ispod bora rasipati slamu i na kraju diviti se okićenom boru, jelici (neki bi rekli – jelki), drvcu (hm!)…
M.K.
Foto: J.Š.
PRINT
